Prirodno protiv parazita

Prirodno protiv parazita

Paraziti se dešavaju svima nama! Ljekovitim biljem na prirodan način u borbi protiv parazita!

Većina nas vjeruje da su paraziti nešto što se dešava nekom drugom. Ne vidimo ih golim okom pa ih na neki način i ne doživljavamo kao istinsku prijetnju. Da li je to zaista tako?

Na žalost, stvarnost je potpuno drugačija - ljudi su domaćini više od 100 različitih vrsta parazitskih organizama, a procjenjuje se da je oko 80% svjetske populacije zahvaćeno nekim oblikom parazitske infekcije. Dakle, čišćenje organizma predstavlja jedan od osnovnih temelja svakodnevne higijene. 

U današnje vrijeme nastanak sve većeg broja oboljenja može se dovesti u vezu s raznim parazitima. Ipak, još uvijek ne posvećujemo dovoljno pažnje prevencji, dijagnosticiranju i tretiranju parazitskih infekcija.

Postoje paraziti u mikro veličinama, kao što su virusi, viroidi, prioni, bakterije, gljivice i protisti, a postoje i oni u makro veličinama, parazitske životinje, kao što su crvi, krpelji i uši. Paraziti značajan dio svog životnog ciklusa provedu u domaćinu, od njega se hrane, smanjujući njegove šanse za opstanak i razmnožavanje (virulencija), a mogu prouzrokovati i simptome bolesti (patogeneza).

Što su paraziti?

Riječ parazit ima grčki korijen i znači: onaj tko jede sa tuđeg stola. Zaista, to su proždrljivci koji nam kradu nutrijente, iscrpljuju naš organizam i stvaraju plodno tlo za nastanak bolesti. Oni su kompleksna stvorenja, a dijelimo ih prema strukturi, obliku, funkciji i načinu reprodukcije. S obzirom na veličinu, parazite možemo svrstati u jednostanične koji su vidljivi pod mikroskopom, te višestanične organizme, koji mogu dosezati i do 6 metara dužine. Jednostanični paraziti kao što je ameba nazivaju se protozoe i na njih otpada čak 70% svih parazita. Višestanični paraziti su: helminti ili nematode (crvi, gliste), cestode (trakavice) i trematode (metilj). 

Kako paraziti ulaze u organizam?

Putevi ulaska su brojni. Primaran način ulaska u tijelo je putem hrane i vode, ali jajašca parazita se nalaze posvuda te moramo biti svjesni činjenice da su prisutna i u našem životnom prostoru, naročito ako imamo kućne ljubimce. Jajašca su mikroskopski sitna te ih neprimjetno možemo unijeti u tijelo putem različitih socijalnih kontakata (rukovanje, javni prijevoz, pijući iz nedovoljno oprane čaše, kupajući se u jezerima i rijekama, putem školske spužve, kontaktom sa kućnim ljubimcima, itd.) Osim toga, raširenosti parazita danas pogoduje i nekontrolirani uvoz i konzumacija hrane sa različitih dijelova svijeta te njezina nedostatna kontrola. Tu je i problem internacionalnih putovanja, migracija uzrokovanih ratovima, pretjerane upotrebe antibiotika i lijekova koji smanjuju imunitet, promiskuitetno ponašanje, neriješen problem odlagališta otpada u velikim gradovima itd. 

U knjizi Lijek protiv HIV-a i AIDS-a  dr. Hulda Clark ističe problem suvremenog svijeta koji se ogleda u činjenici da su brojni proizvodi koje unosimo kao hranu ili izvana na kožu opterećeni otapalima. Oni se koriste u brojnim industrijskim tehnološkim procesima, a otkriveno je da olakšavaju jajašcima parazita da se lakše zakvače u našem tijelu.

Zašto su paraziti toliko opasni za nas?

Ljudski organizam je superinteligentan biološki instrument koji se svojim imunitetom može obraniti od "uljeza". Međutim, ako naš prirodni i stečeni imunitet ne funkcioniraju dobro, naš će organizam postati idealan domaćin parazitima. Jednostrana i manjkava prehrana, aditivi, zagađenje životne sredine (npr. pogoršanje kvalitete pitke vode), upotreba antibiotika i steroida dovode do slabljenja imutiteta. Parazitima pogoduje tipičan način prehrane na zapadu; prehrana bogata mastima, škrobom i šećerom osigurava idealno tlo za nastanjivanje parazita. Ljudski organizam koji se hrani na odgovarajući način, neće biti podesan ni za kakve oportunističke i/ili patogene parazite. Kada je u želucu dovoljna količina želučane kiseline, kada je žuč zdrava i "prijateljske" bakterije prisutne u tankom crijevu, prirodni obrambeni sistem sadrži sve elemente potrebne za očuvanje zdravlja organizma. Tada paraziti i gliste ne mogu napredovati ili čak ni opstati. Znači, trebamo stvoriti sredinu u kojoj bi parazitima bilo nemoguće preživjeti.

Razvoj infektivnih bolesti kod pojedinca obuhvaća kompleksnu interakciju između biološkog agensa (mikrob, parazit) i domaćina. Ustanovljeno je da oko 30 % svjetske populacije pati od parazitskih infekcija. Osnovna karakteristika većine parazitskih infekcija je njihova kronična priroda. Sposobnost parazita da opstanu u domaćinima-kičmenjacima odrazila se na evolutivne adaptacije, koje su omogućile ovim organizmima da se spase ili opstanu pod imunim mehanizmima. Različiti paraziti razvili su vrlo efikasne načine za odolijevanje specifičnom imunitetu. Posebnu kategoriju parazitskih infekcija čine gljivične infekcije (mikoze), koje su također značajni uzroci morbiditeta i mortaliteta ljudi. Najčešći uzroci su dimorfne gljivice, koje su prisutne u okruženju i čije spore ljudi udišu (Histoplasma Capsulatum, Blastomyces Dermatidis i Coccidioides Immites). Ostale gljivične infekcije mogle bi se nazvati oportunističkim, jer dotični agensi kod normalnih osoba uzrokuju slabo oboljenje ili ga uopće ne uzrokuju, ali mogu zaraziti i izazvati jaku bolest kod imunodeficitarnih osoba. Primjeri oportunističkih gljivica su različite Candida i Aspergillus Species i Cryptococcus Neoformans.

Jedan od tekućih problema je parazit nazvan Giardia ili Lamblia Intestinalis. To je parazit koji je postao glavni uzročnik bolesti dobivene posredstvom vode svuda u svijetu. Pijete li čistu vodu? Piti vodu iz slavine može biti opasno za vaše zdravlje.

Glavni problemi današnjice uzrokovani parazitima

To su: manjak mineralnih tvari u organizmu, glavobolje, nesanica, škrgutanje zubima, nadutost, mučnina, povraćanje, probavne smetnje, premorenost, bolovi u leđima i vratu, alergije, kolitis, hipoglikemija, dijabetes, lupus, nepravilnosti štitnjače, pa čak i maligne pojave.

Kako se obraniti od parazitskih infekcija i oboljenja?

Sve do 30-tih godina prošlog stoljeća bilo je uobičajena upotreba prirodnih čistača  parazita, od mineralnih ulja do ljekovitog bilja. Svaka je etnička skupina i kraj imao svoja sredstva i načine. Što je još važnije, ljudi su čišćenje od parazita provodili svakih 6 mjeseci.  I danas medicinska zajednica, naročito u Europi, ističe potrebu čišćenja od parazita. Pri tome se zauzima za korištenje biljaka sa dokazanim antiparazitskim djelovanjem zbog činjenice da klasični antiparazitni lijekovi nemaju takav široki spektar djelovanja kao biljke. Dr. Hulda Clark ističe da nije svako sredstvo jednako dobro i djelotvorno. Važna je odlika dobrog antiparazitnog sredstva kao što je npr. ParaProteX da ne sadrži samo sastojke koji djeluju na odrasle jedinke (npr. češnjak, ulje sjemenki grejpa, crni orah i rangunska puzavica) već i sastojke koji djeluju i na jajašca parazita (npr. ulje klinčića).

ParaProteX sadrži čak 9 dobro izbalansiranih biljaka sa antihelmitičkim svojstvima čime osigurava uspješno uklanjanje širokog spektra parazita, ujedno i jača imunitet.

Sastav ParaProteX-a:

Plod rangunske (indijske) puzavice (Quisqualis Indica)
Prah sjemena mirišljave pepeljuge (Chenopodium Anthelminticum)
Ekstrakt žutike (Berberis Vulgaris) 12 % berberina
Mirta (Commiphora Myrrha)
Ulje karanfilića (Eugenia Cariophyllata Thunb.)
Taheebo prah (Pau D'Arco)
Prah crnog oraha (Juglans Nigra)
Ekstrakt sjemenki grejpa (Citrus Paradisi)
Češnjak (Allium Sativum)

  • Lišće i sjeme crvenog jasmina (Quisqualis Indica) koriste se za terapeutske svrhe, između ostalog protiv crijevnih glista. Ima pozitivno djelovanje u slučaju proljeva, groznice, rahitisa i kožnih infekcija uzrokovanih parazitima, a koristi se i kao antivirusni agens.
  • Prirodno stanište mirišljave pepeljuge (Chenopodium Anthelminticum, meksički čaj) je  Meksiko i Južna Amerika, ali ona se potpuno udomaćila na sjeveru. Lišće i sjemenke se koriste prije svega za izbacivanje glista. Glavni sastojak ulja mirišljave pepeljuge, poznatog kao Chenopodium ulje, je askaridol i safrol. Mirišljava pepeljuga, obzirom da je vrlo efikasan antihelmintik, često se koristi za izbacivanje lumbrikoida, odnosno glista, naročito kod djece. Zbog njegove efikasnosti, lakoće uzimanja i niske toksičnosti moguće je da je ova biljka najbolje sredstvo za izbacivanje glista.
  • Od žutike (Berberis Vulgaris) u ljekovite se svrhe koriste kora, korjen i zreli plod. Glavni sastojak ovih ljekovitih komponenti je berberin (alkaloid) koji ima antiinfektivna svojstva. Djeluje protiv sljedećih uzročnika: Staphylococcus Aureus, Streptoccocus (bakterija gnojenja rana), Salmonellae, Shigellae (uzročnik crijevnih smetnji), Entamoeba Histolitica (uzročnik dizenterije), Vibriona Cholerae (uzročnik kolere), Giardiae (Lambliae) Intestinalis, Escherihiae Coli (uzročnik urinarnih infekcija) i gljivične infekcije vaginalne sluznice (s gljivicom Candida Albicans). Berberis Vulgaris je i imuno-stimulans i efikasan u tretmanu upala zglobova. Ostali sastojci žutike su berberamin, berberubin, oksiakantin i drugi alkaloidi. Po drugim farmakopejama i priručnicima farmakognozije, žutika se koristi kao koleretik, jer smanjuje žučne kolike. Ova biljka sadrži aktivne principe ekvivalentne antibioticima. U jednoj studiji dokazano je da berberin, jedan od aktivnih principa žutike, djeluje efikasnije na bakterije od kloramfenikola.
  • Mirta (Balsamodendron Myrrha, izmirna smola) u drevna je vremena tretirana kao miris i iscjeljujući agens. Mirta sadrži izuzetno snažan spoj, bioflavonoid, poznat kao silimarin, koji štiti jetru od kemijskih toksina i pomaže u pobojšanju funkcija iste. Mirta pomaže u brzini zacjeljivanja mukusnih membrana, uključujući desni, dušnik (gušu), želudac i tanko crijevo. Bogata je mineralima, kao što su natrij, kalij, silicij, cink i klor, koji čiste, pročišćavaju i izbacuju otpadne tvari iz organizma. Ovi elementi pomažu organizmu da proizvede normalne količine želučanih sokova odgovarajućeg sastava. Polje djelovanja mirte je široko: antibiotsko i antiseptično djelovanje, kao i djelotvornost u eliminaciji halitoze (lošeg zadaha), tretiranju dijareje, probavnih problema, infekcija, pokvarenog želuca, gastrointestinalnih čireva i infekcija parazitima i kvasnim gljivicama.
  • Ulje karanfilića - glavni aktivni princip ulja karanfilića (Eugenia Cariophyllata Thumb. Caryophyllus Aromaticus) je eterično ulje, zvano eugenol (84-96 %). Pomaže pri probavljanju jer relaksira glatku muskulaturu gastrointestinalnog  trakta. Eugenol je snažan antioksidans koji djeluje protiv crijevnih parazita, a djeluje i u širokom spektru antimikrobno i antifungalno (fungicidno).
  • Od biljke Pau D'Arco (Tabebuia Impetiginosa, Taheebo čaj) koristi se unutrašnja kora. Znanstvena istraživanja, provedena tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, pokazala su da je lapahol, komponenta Pau D'Arco, efikasna protiv virusnih infekcija, parazita i svih vrsta raka. Pau D'Arco je bogata kalcijem, željezom, vitaminom C i cinkom. Sadrži i magnezij, mangan, fosfor, kalij, natrij, vitamin A i neke vitamine B-kompleksa. Kemijski sastojci kore Pau D'Arco su lapahol i ksiloidon, hinoidi. Aktualna farmakologija ukazuje na njene sljedeće osobine: antifungalne, posebno protiv Candida albicans, antiparazitske, smrtonosne Schistosoma Mansoni, antimalarijske, imunostimulirajuće, kao i na sljedeće aktivnosti: antitumorsku, citotoksičnu, hipotenzivnu, mišićno-relaksirajuću, antiinflamatornu i antibakterijsku. Ova čudesna biljka je efikasna i protiv Staphylococcus aureus, Bacillus subtilis, Escherichia coli, Salmonella typhosa i Shigella dysenteriae.
  • Crni orah (Juglans Nigra) odlikuju astringentne osobine, on čisti krv i pokazuje antiseptička svojstva. Koristi se u tretiranju problema s kožom, uključujući čireve, ekcem i herpes, kao i liječenje prstenastih lišajeva. Crni orah sadrži obilje organski vezanog joda, kao i magnezij, kalcij, selen, kalij, željezo, natrij, fosfor, klor, vitamine A i C, niacin, vitamine B1, B2, B6 i bioflavonoide. Dr. Albert Leang, farmakolog, smatra da crni orah sadrži i junglan, koji je efikasan protiv parazitskih infekcija.
  • Ekstrakt sjemenki grejpa (Citrus Paradisi) imaju antibakterijsku, antivirusnu i fungicidnu aktivnost. Laboratorijska i klinička ispitivanja dokazuju da je ovaj ekstrakt efikasan protiv 800 različitih virusa i bakterijskih vrsta i oko 100 vrsta gljivica, kao i nekih parazita. Zanimljivo je da ekstrakt sjemenki grejpa ne šteti «prijateljskim» crijevnim bakterijama, a stimulira funkcioniranje imuniteta. Sjemenke grejpa sadrže mnoge flavonoide, glikozide i vitamin C. Prisustvo flavonoida osigurava dezinfekcijsko djelovanje ekstrakta, a vjeruje se da su ovi spojevi zaslužni i za odsustvo bakterijske rezistencije koja se javlja kod primjene antibiotika. Gorak okus grejpa čini ga izvrsnim sredstvom za otvaranje i jačanje apetita (u svojstvu amara). Pored navedenog, uspješno se primjenjuje za liječenje gastrointestinalnih, kožnih, gingivalnih i vaginalnih infekcija izazvanih gljivicom (Candida albicans).
  • Češnjak (Allium Sativum, bijeli luk) je dobro poznat po blagotvornom učinku na zdravlje. On pročišćava krv, ima antibiotsko, antihelmitično, stimulatorno djelovanje. Istraživanja su otkrila još neka djelovanja češnjaka. Louis Pasteur je ustanovio da češnjaka pokazuje antibiotska svojstva. Danas je već potvđeno da češnjak efikasno sprječava rast bakterija, štiti jetru od štetnog djelovanja lijekova i toksina, uništava parazite i gliste te štiti stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala i radijacije. Također pomaže probavljanje, rad jetre i žuči. Zato je češnjak nezamjenjivo sredstvo u prevenciji. On je moćna biljka koja pruža potporu imunitetu.
     

Doziranje i upotreba:

ParaProteX se koristi  3 x 1 tbl dnevno, prije obroka, tijekom 1-2 mjeseca.

PARAPROTEX - ljekovitim biljlem protiv parazita!

 

Sa preparatima Calivita, prema Vašem izboru, pripremite tijelo, um i psihu, kako biste u potpunosti uživali u radostima života.
 

SAVJETOVANJE I NARUDŽBE:

Vita-HR Top Team - CaliVita® Partner, 091 / 501-72 96 ili 098 / 468 -501 svaki dan od 09-21h. E-mail: info@vita-hr.com

 

Designed by: Vita-HR
Vita-HR.
Vita-HR CaliVita Partner © 2018